im. ž. 〈G jednogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava jedna godina od događaja koji se obilježuje

prid. 〈G jednògrba; odr. jednògrbī, G jednògrbōg(a); ž. jednògrba, s. jednògrbo〉 koji ima jednu grbu [jednogrba deva]

prid. 〈G jednòimena; odr. jednòimenī, G jednòimenōg(a); ž. jednòimena, s. jednòimeno〉 1. koji ima samo jedno ime 2. v. istoimen

prid. 〈G jednojàjčanōg(ā); ž. jednojàjčanā, s. jednojàjčanō〉 koji se razvio iz jednoga jaja [~ blizanci]; ant. dvojajčani

prid. 〈G jednojèzična; odr. jednojèzičnī, G jednojèzičnōg(a); ž. jednojèzična, s. jednojèzično〉 1. koji se služi jednim jezikom [jednojezični govornici] 2. koji je na jednome jeziku [~ rječnik]; ant. višejezičan

im. ž. 〈G jednojèzičnosti, I jednojèzičnošću/jednojèzičnosti〉 1. osobina onoga koji se služi jednim jezikom [~ govornika] 2. svojstvo onoga što je na jednome jeziku [~ teksta]; ant. višejezičnost

prid. 〈G jednòkatnōg(a); ž. jednòkatnā, s. jednòkatnō〉 koji ima jedan kat; ant. višekatni

im. ž. 〈G jednòkatnicē; mn. N jednòkatnice, G jednòkatnīcā〉 stambeni objekt koji ima prizemlje i jedan kat; ant. višekatnica

prid. 〈G jednòkratna; odr. jednòkratnī, G jednòkratnōg(a); ž. jednòkratna, s. jednòkratno〉 1. koji je u jednome dijelu [jednokratno radno vrijeme]; ant. dvokratan 2. koji je samo jednom [jednokratna isplata]; ant. višekratan

prid. 〈G jednokrèvetnōg(a); ž. jednokrèvetnā, s. jednokrèvetnō〉 koji ima samo jedan krevet [jednokrevetna soba]

prid. 〈G jednòlična; odr. jednòličnī, G jednòličnōg(a); ž. jednòlična, s. jednòlično; komp. jednolìčnijī〉 1. koji je uvijek isti, koji se ne mijenja [~ krajolik; ~ posao; ~ život] 2. pren. koji umara svojom jednoličnošću, ponavljanjem; sin. (jednolik, monoton)

im. ž. 〈G jednòličnosti, I jednòličnošću/jednòličnosti〉 svojstvo onoga što je jednolično; sin. (jednolikost, monotonija)

prid. 〈G jednòlika; odr. jednòlikī, G jednòlikōg(a); ž. jednòlika, s. jednòliko; komp. jednolìkijī〉 1. v. jednoličan 2. koji se sastoji od sastojaka povezanih u cjelinu tako da se više ne prepoznaju njihova pojedinačna svojstva [jednolika smjesa]; sin. homogen; ant. heterogen

im. ž. 〈G jednòlikosti, I jednòlikošću/jednòlikosti〉 1. v. jednoličnost 2. svojstvo onoga što se sastoji od sastojaka povezanih u cjelinu tako da se više ne prepoznaju njihova pojedinačna svojstva; sin. homogenost; ant. heterogenost

pril. 1. u proteklim, prošlim vremenima [Jednom se bolje živjelo.]; sin. nekad, nekoć, prije, svojedobno 2. u jednoj prilici, jedan put [Jednom smo bili tamo.; Treba mu već ~ pokazati!]; sin. jedanput; sin. jednoć ◇ ~ za svagda prvi i posljednji put

prid. 〈G jednòmjesečnōg(a); ž. jednòmjesečnā, s. jednòmjesečnō〉 1. koji ima mjesec dana [jednomjesečno dijete] 2. koji traje mjesec dana [~ dopust] 3. koji se odnosi na mjesec [~ obračun]; sin. mjesečni; ant. višemjesečni

im. s. 〈G jednomùštva〉 pojava u kojoj je jedna žena u braku s jednim muškarcem; sin. monoandrija; ant. jednoženstvo, mnogomuštvo, monogamija, poliandrija

prid. 〈G jednòoka; odr. jednòokī, G jednòokōg(a); ž. jednòoka, s. jednòoko〉 koji ima jedno oko [jednooki div]

im. m. 〈G jednoòtvora, I jednoòtvorom; mn. N jednoòtvori, G jednoòtvōrā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina sisavaca koji nesu jaja i najprimitivniji su oblik razmnožavanja sisavaca 2. pripadnik istoimene skupine

prid. 〈G jednòredna; odr. jednòrednī, G jednòrednōg(a); ž. jednòredna, s. jednòredno〉 koji ima jedan red čega, koji se sastoji od jednoga reda [jednoredno kopčanje]; ant. dvoredan

prid. 〈G jednòrječna; odr. jednòrječnī, G jednòrječnōg(a); ž. jednòrječna, s. jednòrječno〉 koji se sastoji od jedne riječi [jednorječni naziv]; ant. višerječan

prid. 〈G jednòrodnōg(a); ž. jednòrodnā, s. jednòrodnō〉 v. istorodni

prid. 〈G jednòsatnōg(a); ž. jednòsatnā, s. jednòsatnō〉 koji traje jedan sat [jednosatna vožnja]; ant. višesatni

prid. 〈G jednosjèmena; odr. jednosjèmenī, G jednosjèmenōg(a); ž. jednosjèmena, s. jednosjèmeno〉 koji sadržava jednu sjemenku [jednosjemeni plod]; ant. višesjemen

im. m. 〈G jednòslova; mn. N jednòslovi, G jednòslōvā〉 jez. znak za jedan glas sastavljen od jednoga slova; ant. dvoslov

prid. 〈G jednòslovna; odr. jednòslovnī, G jednòslovnōg(a); ž. jednòslovna, s. jednòslovno〉 koji se sastoji od jednoga slova

prid. 〈G jednòsložna; odr. jednòsložnī, G jednòsložnōg(a); ž. jednòsložna, s. jednòsložno〉 koji se sastoji od jednoga sloga [jednosložna riječ]; ant. višesložan

prid. 〈G jednòsmjērna; odr. jednòsmjērnī, G jednòsmjērnōg(a); ž. jednòsmjērna, s. jednòsmjērno〉 koji ima samo jedan smjer [jednosmjerna ulica; ~ promet]; ant. dvosmjeran

prid. 〈G jednòsobna; odr. jednòsobnī, G jednòsobnōg(a); ž. jednòsobna, s. jednòsobno〉 koji ima jednu sobu [~ stan]

prid. 〈G jednòspōlna; odr. jednòspōlnī, G jednòspōlnōg(a); ž. jednòspōlna, s. jednòspōlno〉 bot. koji ima samo muške ili samo ženske cvjetove, samo prašnike ili samo tučke; ant. dvospolan

prid. 〈G jednostàničnōg(a); ž. jednostàničnā, s. jednostàničnō〉 biol. koji ima samo jednu stanicu; ant. višestanični

prid. 〈G jednostàvačnōg(a); ž. jednostàvačnā, s. jednostàvačnō〉 koji ima samo jedan stavak [jednostavačna skladba]; ant. višestavačni

prid. 〈G jȅdnostāvna; odr. jȅdnostāvnī, G jȅdnostāvnōg(a); ž. jȅdnostāvna, s. jȅdnostāvno; komp. jednostàvnijī; sup. najjednostàvnijī〉 1. koji se lako može shvatiti, obaviti, riješiti [~ zadatak]; ant. složen 2. koji se sastoji od jednoga dijela, koji se ne može rastaviti na sastavne dijelove [jednostavni organizam; jednostavna rečenica]; ant. složen 3. koji nije pretjerano ukrašen [jednostavna haljina; jednostavno odijevanje] 4. pren. koji je prirodan, otvoren, skroman i s kim se lako može komunicirati [jednostavna osoba]

pril. 〈komp. jednostàvnijē; sup. najjednostàvnijē〉 1. tako da se može lako shvatiti, obaviti, riješiti [~ objasniti] 2. pojačava tvrdnju ili izjavu [On je ~ takav.]

im. ž. 〈G jednostávnosti, I jednostávnošću/jednostávnosti〉 1. svojstvo onoga što se lako može shvatiti, obaviti, riješiti; ant. složenost 2. osobina onoga koji je prirodan, otvoren, skroman i s kojim se lako može komunicirati 3. svojstvo onoga što se sastoji od jednoga dijela, koji se ne može rastaviti na sastavne dijelove; ant. složenost 4. svojstvo onoga što nije pretjerano ukrašeno

im. m. 〈G jednòstiha; mn. N jednòstisi, G jednòstīhā〉 knjiž. 1. pjesma koja se sastoji od jednoga stiha 2. kitica od jednoga stiha; sin. (monostih)

prid. 〈G jednòstrana; odr. jednòstranī, G jednòstranōg(a); ž. jednòstrana, s. jednòstrano〉 1. koji pristupa samo s jedne strane, koji ne uzima u obzir cjelinu [jednostrano viđenje problema] 2. koji uključuje samo jednu stranu [jednostrani pristanak]

prid. 〈G jednòstruka; odr. jednòstrukī, G jednòstrukōg(a); ž. jednòstruka, s. jednòstruko〉 koji ima samo jedan dio [jednostruko dno]; ant. višestruk

im. ž. 〈G jednòsupnicē; mn. N jednòsupnice, G jednòsupnīcā〉 bot. 1. 〈mn.〉 razred kritosjemenjača koje imaju jednu klicu s jednom supkom 2. pripadnica istoimenoga razreda; ant. dvosupnica

prid. 〈G jednosvèzačnōg(a); ž. jednosvèzačnā, s. jednosvèzačnō〉 koji ima jedan svezak [~ rječnik]; ant. višesvezačni

prid. 〈G jednotàrīfnōg(a); ž. jednotàrīfnā, s. jednotàrīfnō〉 koji broji po jednoj tarifi [jednotarifno brojilo]; ant. dvotarifni

prid. 〈G jednòtjednōg(a); ž. jednòtjednā, s. jednòtjednō〉 1. koji ima tjedan dana [jednotjedno dijete] 2. koji traje tjedan dana [~ izlet] 3. koji se odnosi na tjedan dana [~ boravak]; ant. višetjedni

im. s. 〈G jednòūmlja〉 jednostran način razmišljanja koji ne dopušta postojanje različitih mišljenja

prid. 〈G jednòznačna; odr. jednòznačnī, G jednòznačnōg(a); ž. jednòznačna, s. jednòznačno〉 1. koji se može shvatiti samo na jedan način [~ odgovor] 2. koji ima samo jedno značenje (o riječi); sin. monosemičan; ant. polisemičan; ant. višeznačan

im. ž. 〈G jednòznačnosti, I jednòznačnošću/jednòznačnosti〉 1. svojstvo onoga što je jednoznačno 2. jez. pojava da jedna riječ ima samo jedno značenje; sin. monosemija; ant. polisemija; ant. višeznačnost

prid. 〈G jednoznàmēnkasta; odr. jednoznàmēnkastī, G jednoznàmēnkastōg(a); ž. jednoznàmēnkasta, s. jednoznàmēnkasto〉 koji se sastoji samo od jedne znamenke [jednoznamenkasti broj]

im. s. 〈G jednožènstva〉 pojava da je jedan muškarac oženjen jednom ženom; sin. monogamija; ant. jednomuštvo, mnogoženstvo, monoandrija, poligamija

im. m. 〈G jȇdnjāka; mn. N jȇdnjāci, G jȇdnjākā〉 anat. cjevast mišić u probavnome sustavu kroz koji prolazi hrana iz ždrijela u želudac